petak, 04.01.2008.

Get Your Own Chat Box! Go Large!

MALO SLIKICA LOL OD AZREEEEEEEEEEEEEEE

************O AZRI*************

Kontroverzni autor i jedan od najvećih mističara rock scene Branimir Džoni Štulić je rođen 11. aprila 1953. godine u Skopju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbežna popratna pojava profesije. Ključne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U početku karijere često je nastupao sam, sa akustičnom gitarom i to pretežno po žurkama gde je izvodio svoje, ali i tuđe pesme raznih žanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije našle na ranim albumima Azre.

Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Činili su je dugokosi momci sa akustičnim gitarama i jedna pevačica. Svirali su sve, od Džonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve više okreće rocku, i kroz njega je prošlo mnogo muzičara.

Januara 1977. godine Džoni je odlučio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znači devica. I pod novim imenom su česte promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublićem, Jurijem Novoselićem, Marinom Pelajićem i Mladenom Juričićem. Jura i Džoni, kao dve jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom, pa se čitava ekipa odvaja od Džonija i formira sastav Film. U to vreme Džoni postaje član Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druženja su ostali zabeleženi na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obrađuje Džonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaže da se boji".

Vrativši se ideji Azre, Džoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A šta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Mikšić Fuma, basista Parnog valjka, prateće vokale pevao je Mladen Juričić, gitarista Filma, Husein Hasanefendić je svirao gitaru i obavio produkciju, a električnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokreće prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Džoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridružio basista Mišo Hrnjak. Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran. Džoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namernom publikom.

Debi album snimaju u proleće 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mršav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Džoni demonstrira praštave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuće, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Džoni je izbegao da snimi pesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na debiju se našlo dosta ljubavnih pesama i čitava ploča je posvećena devojci Graciji, kojoj je napisao i upečatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlično prolazila.

Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Džoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Džoni je već u to vreme ispoljio svoj naglašen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebačkih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije došli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u.

Sledeći potez bio je singl sa pesmom "Lijepe žene prolaze kroz grad" otpevanom delimično u slengu. Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani našao se instrumental "Suzy F." za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo "Kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom" (citat Džonija).

Singl je ujedno bio najava za dupli album "Sunčana strana ulice". Producirao ga je sam Džoni što će kasnije redovno činiti. Među dvadeset četiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Ploču otvara vinjeta "041" kao uvod u priče koje slede. U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Između nas", "Gospodar samoće", "Sunčana strana ulice", Džoni je nežan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instrumente. Suprotno tome, političke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Užas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista priča", Džoni je progovorio o temama o kojima se ustručavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopiše da je upućena "imperijalizmu i hegemoniji", ma šta to značilo. Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu. Jedna od najsnažnijih pesama je "Odlazak u noć" gde je u uobičajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Mišo Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaže da se boji", a Lajner je bio podrška u pratećim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić, saksofon, Franjo Vlahović, truba i trombon, Nikola Šantro, trombon i Mladen Juričić, usna harmonika.

Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebačkom klubu Kulušić oktobra 1981. godine održala sedam koncerata koji su snimani za trostruki živi album "Ravno do dna". Tih večeri definitivno su potvrdili status predvodnika. Džoni se na tim višečasovnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u žaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo je odbijao da izađe na bis. Snimak sa koncerta održanog 21. oktobra objavljen je na živom albumu marta sledeće godine. Ostvarivši želju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropašćene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rođen da budem šonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvećena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoči izlaska ploče, Azra je održala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je već izlazio na bis. Jedne večeri im se priključio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe žene prolaze kroz grad" i "Obrati pažnju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izašli svi članovi grupe Leb i sol sa Džonijem i zapržili "Slow Down" Claptona. Na živoj ploči je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoči beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani došlo je do svađe pa je na bini Džoni razlupao gitaru i pojačalo. Sukob je brzo izglađen i oni su nastavili dalje.

Sledeći, dupli album "Filigranski pločnici" izlazi već juna iste godine. Na njemu su politički komentari još direktniji. "Tko to tamo pjeva" upućena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romantičnim revolucionarima, "Gorki okus" političkim prognanicima, tačnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Đoga. Ploča sadrži i ljubavne pesme "Volim te kad pričaš", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmiješenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokružuje singl "E pa što", posle koga grupa kreće silaznom putanjom.

Već januara 1983. godine Džoni u Frankfurtu snima ploču "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivši se religioznoj sekti. Već zreo kao autor, Džoni grabi utabanom stazom što je najpreglednije u pesmama "Anđeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Štićenik".

Slična je i sledeća ploča "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takođe u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klinček stoji pod oblokom". Posle te ploče, Lajner ređe radi sa Džonijem. Paralelno delujući sa brojnim zagrebačkim sastavima, Lajner, basista Srđan Žljebačić Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juričić (ex Film) formiraju grupu Vještice.

Posle ploče "Krivo srastanje", Džoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski.

Sledeću ploču "Između krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Pađenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim došao iz Holandije. I na ovoj ploči ima dosta obrada, pretežno starih narodnih pesama, a kao najuspešnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljština" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones.

Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila četvorostruki živi album "Zadovoljština" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjižica "Anonymous eprigrams" sa Džonijevim poetskim radovima. Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretežno obrade stranih autora.

Sledeći album je solistički, dupli "Balkanska rapsodija" i Džoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoć Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploča je sklopljena po sličnom principu kao i prethodne. Štulić malo peva na engleskom, malo se dotiče makedonskog folklora, ali i domaće pop istorije. Tako je obradio pesmu "Traži mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehničar išao Srđan Saher, pa su se na ploči našle dve pesme koje su potpisali on i Štulić. Jedna od te dve "Ti znaš da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Prečesto" pojavila na albumu Vještica "Bez tišine!" (Plavi pilot 1991.).

Ploču "Balegari ne vjeruju sreći" Džoni je snimio početkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su činili Jura Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević. Sa nje se izdvajaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Džonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele višnje", kao i "Leute moj" Tome Bebića. Štulić je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se dušo od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji.

Tokom sledeće godine Štulić u Sarajevu i Holandiji snima ploču "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U škrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovića, "Priča o kralju" na tekst Ljubivoja Ršumovića, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge.

Veći deo 1991. godine Štulić je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promoviše svoj prevod knjige "Božanska Ilijada", radi konačni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavačka kuca Komuna postupno objavljuje njegove ploče na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreći" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se nasle obrada "Moj galebe" A. Runjića iz repertoara Olivera Dragojevića i "Mokre ulice" koje je Džoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukićem. Na snimanju te pesme, pored Štulića i Cukića, učestvovali su Dragan Mitrić, klavijature, Marija Mihajlović, vokal i Enes Mavrić, harmonika.

Tokom devedesetih i Croatia records je veći deo ploča Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Štulićeve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski pločnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i šest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Štulić je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljština", snimak sa koncerta u zagrebačkom Domu sportova iz 1987. godine i "Klinček stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).


Diskografija:


singlovi:

"Balkan" / "A šta da radim" (Suzy 1979.)
"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.)
"Đoni, budi dobar" / "Teško vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.)
"Nemir i strast" / "Doviđenja na vlaškom drumu" (Jugoton 1983.)

albumi:

"Azra" (Jugoton 1980.)
"Sunčana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli)
"Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
"Filigranski pločnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton 1982.)
"Kad fazani lete" (Jugoton 1983.)
"Krivo srastanje" (Jugoton 1983.)
"It ain't like in the movies at all" (Diskoton 1986. trostruki)
"Kao i jučer - Singl ploče 1983. - 1986." (Jugoton 1987. kompilacija)
"Između krajnosti" (Jugoton 1987.)
"Zadovoljština" (Jugoton 1988. četvorostruki koncertni)

Džoni Štulić solo:

"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli)
"Balegari ne vjeruju sreći" (Jugoton 1990.)
"Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD)
"Anali" (Komuna 1995. dupli CD)
"Blase" (Hi Fi Centar 1997.)


Autor: Petar Janjatović
Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd

http://www.geopoetika.com

********************PJESME**********************

Poziv na ples
-------------

da li znas ovu pjesmu sto poziva na ples
hajde dijete pokreni se

da li pamtis kada cujes na cesti ovaj song
hajde dijete zapjevajmo

sad zelim samo da te imam
sad zelim nesto da ti dam
da bi ti poslije svega rekla
nema srece frajeru za nas


A sta da radim
--------------

a sta da radim kada odu prijatelji moji
kada ode djevojka na koju bacam oci

i tako redom dan za danom
na javnim mjestima s gitarom
naravno da uvijek netko dodje
da me cuje makar i kradom
nista mi vise nije vazno
nasao sam dobar bend
zelim samo da sviram da se otkacim
i to je sve

a sta da radim ...

ljudi samo govore
zasto si nervozan
ljudi samo pricaju
ne budi tako grozan
ljudske usne sapucu
suljaj se ti kradom
izbjegavaj nevolje
skinut ce ti glavu
nista mi vise nije vazno
nasao sam dobar bend
zelim samo da sviram da se otkacim
i to je sve


Lijepe zene prolaze kroz grad
-----------------------------

lijepe zene prolaze kroz grad
ja na uglu stojim sasvim sam
prolaze one i gledaju mene
vec dugo ja ne vidjeh hrpu tako lijepe zene
nema sumnje lijepe su ko san

dignem glavu a tamo maja prist
ona bi stela da joj grizem list
ona bi stela da zasljivi mene
malo morgen pokraj hrpe tako lijepe zene
nema sumnje lijepe su ko san

duda duda zakaj me ne zoves
duda duda si zabila moj broj
duda duda vrag ti mater zemi
ak me zoves bil bum tvoj
o da samo tvoj


Plavo - smedje
-------------

nesto mi se strasno prosle noci desilo
iz dosade sam kuzio kao obicno
a onda neplanirano u izlogu
riknuo sam na plavusu
slao sam joj kradom preko stakla poljupce
ovo sto cu sad reci nema logike
drzala mi pisu dok sam sorao
dizala me kad sam pijan padao

ja zelim samo da se vrati
ja zelim da mi prodju sati
ja zelim nedostaje mi mnogo i htio bih da sanjam
da se nadjem negdje pored nje

nesto mi se strasno prosle noci desilo
bio sam zaljubljen vise nego opasno
u smedjokosu bankovnu cinovnicu
pretpostavljam ubuduce mamicu
ona je zavrsila jeftini fakultet
ima dana kad joj se gadi cijeli svijet
za mene je uvijek nasla lijepu rijec
cinila me veselim

ja zelim...

nesto mi se strasno prosle noci desilo
volio sam plavo smedje jednako
i bez obzira na moje sokove
furka mi je bila za bogove
ja se zovem vitez propustene prilike
lijepe zene dodju vide i odlaze
i bez obzira na moje sokove
furka mi je bila za bogove

ja zelim...


Reket Roll iz sume Striborove
-----------------------------

hej djevojcice koje ti je ime
svrati ako stignes veceras u blato
moje drustvo tamo maligane slaze
truca glupe spike al' glavno da ne laze

reket roll iz sume striborove
iz magle smoga
ruzi do boga
ljudi su samci
defloranti samoupravci

hej djevojcice ne ljuti se na me
da sam zbilja frajer rekao bih ti baby
medicina ekonomija su mamci
bez diplome nema perspektive za te

reket roll iz sume striborove
iz magle smoga
ruzi do boga
ljudi su samci
defloranti samoupravci

hej djevojcice kakva divna slika
grad iskidan na tisuce djelica
koji kruze ruze tulumare
traze smisao
slijede svoj trag

reket roll iz sume striborove...


Vrata podzemnih voda
--------------------

sretni znamen za moju malu
tri dana sam proveo s njom
cesta dugacka ravna
ne vidis joj kraja
samo tragovi puta na mome licu

lazni mir nedjeljnog jutra
sugavo je dolje na dnu
mnogo fraza mnogo snova u njenoj glavi
i nista od zelje
da se zivot bori

punom brzinom krvare egzercisti
zahuktali stroj na liniji smrti
tesko je ziveti mirno sa svojom boli
svejedno da li je macka crna ili bijela

kako da ne mislim na sive eminencije
nevidljive ubojice efikasnih ruku
kako da ne cujem njihove usne dok mi sapucu
ti si moj ti si moj ti si moj

(zajebi film budalo jedna - op. ur.)

zvao sam telefonom moju malu
jutra su stvorena za to
htio sam da mi kaze nesto lijepo
nesto kao volim te

kucaj prije nego sto udjes
tajna su vrata podzemnih voda
kucaj prije nego sto udjes u njenu sobu
tajna su vrata podzemnih voda


Svjetska lada
-------------

na mali kavkaz pala sjeta
neki dan sam cisto uz put
zavirio kroz dim cigareta
i vidjeh dobro svi su tu
hajde da prosecem svoju facu
rekoh svima glasno u brk
pa cipelom vrha tupa
zakacim prvog do sebe

cemu da pricam braco cudna
nista nije kao prije
u kratkom bljesku oka njena
iskri nesto povece

u mome gradu mnogo toga
sto ne volim ni u snu
prisla mi je stara dama
poljubila me za rakiju
pojma nemam sto donosi sutra
dekintiran sam totalno
tisina se spusta na grad
melje me tiho uporno

svoje slatke godine
lada gura svima pod nos
zeljela bi da se otkaci
da joj netko skine junf
fura imidj bolje od kriticara
zalepugin joj je stari frend
kao sutra ide kod maserke
i nema frke evo nas na tv

pusi pusi svjetska lado
mi smo tvoj omiljeni bend
pusi pusi svjetska lado
ja ti nisam neki perspektivni frend
pusi pusi svjetska lado
javit' cemo ti se iz amerike
pusi pusi svjetska lado
nocas plove brodovi


Sestra lovel 1984
-----------------

u dnu prolaza ispod krovova
napisala je volim te
svijet se dijelio po starom obrascu
cekao sam oslonjen o zid

tamna ulica malih lopova
spustila je usne na moj dlan
miris pijanih zrelih godina
sirio se plocnikom

s obje strane restorana
prikrivene razlike
zabranjeni teritorij
pravo lice pobune

iz tvojih ruku sestro lovel
silikonske injekcije
iz tvojih ruku nije vrijeme za proslave

i ne ljuti velikog brata
nasmijesi mu se iz potaje
i ne ljuti velikog brata
on je tu dogodine


Ne zelim nista lose da ti uradim
--------------------------------

ja sam klasno deklasiran sirovi tip
ali ne zelim nista lose da ti uradim
ja sam svjesno revoltiran urbani kit
brinem svoju nevolju to me veseli
ja sam vazan cinilac
to je moja trajna orijentacija
ja sam profaniran i hocu da znam
da li me volis i onda kad ti ne trebam
ja sam brutalan i uvijek u spidu
ti bi htjela da te grlim i ljubim u kinu
ja te gubim u tome je stos
ti uzivas da vodis ljubav sa mnom dan i noc


Prokleto ljut *
-------------

ludilo snagom oceana plavi moju dusu
i nagriza um
kljucevi vlasti ispod maske na zidu
impozantna golet na smetlistu
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stize na cilj

ja sam tu slucajno
i prokleto sam ljut

opce grebanje za zivotni prostor
opci grabez za titule
fakat se ne biraju sredstva
seljacine uvijek u prve redove
gledam samo njihova lica
slavna artiljerija stize na cilj

ja sam tu slucajno
i prokleto sam ljut

* "na zadanu temu novog tv vesterna"


Sjaj u kosi
-----------

Na rubovima njenih sjecanja
Blijede lica kuce madame tussaud
Divlje pjesme tvrdih predgradja
Ritualne pijanke subotom

zeljela je da se izvuce iz nevolje
Da se momci lome oko nje
Mislila je da ce sjajem u kosi
Osvojiti poljupce

Osjecala je korake cijelim bicem
Donosili su dahtanje i znoj
Lupu potpetica u crvena predvecerja
zamor gomile

Ponovo tupa bol u stomaku
Lijeno kao da spava klatarilo se vrijeme
Pocela je da priziva srecu
Pocela je da brine za sebe

Tisina odzvanja kroz noc
Samo vojnik zvizdi za njom

U vezama su stajale djevojke
Mnoge stvari je naucila grleci zid
Nije ona bila glupa znala je sto cini
Plasila se starosti

Kada kisa potjera narod sa ulica
Nekako joj se ljudskiji pricinja grad
Pljuje ona na velike rijeci
Na njih se navikla


Ostavi me nasamo
----------------

ima dana kad sam s tobom
vise nego srdacan
ima dana kad te ludo ljubim
kad se pitas da li sam to ja
ti ne volis moje pjesme
brak je jedina stvar za koju znas
al' ne sumnjas
dajes mi za pravo kada govorim

doci ce i mojih pet minuta
slavit cemo tada cijelu noc
mozda u baru preko puta
ti za cugu imas nos
a kada vidis da mi je muka
ostavi me nasamo

ima dana kada sam s tobom
vise nego nezgodan
ima dana kad te ludo smetam
kad ti nervi kao strune igraju
ti ne volis moje pjesme
brak je jedina stvar za koju znas
al' ne sumnjas
dajes mi za pravo kada govorim

doci ce i mojih pet minuta...


Djoni budi dobar
---------------

ovo je dan kad sam bezuspjesno
slagao sve bircuze u niz i
hodao ulicama znam dobro taj film
plazio sam na nogama i to do kasno u noc
vidjeh se na drugoj strani hej djoni boj

zaboravih vam reci da zovu me djoni
pravo mi budi za to
oni sto me vole zovu me tako
kad sam kao mali dosao u grad
morao sam samom sebi dati nadimak

hej djoni
budi dobar djoni b. good

ovo je dan kad sam ocajnicki
trazio svog partnera za fuk
lutao ulicama vrtio se u krug
pjevao sam svoje pjesme i to do kasno u noc
vidjeh se na drugoj strani hej djoni boj

zaboravih vam reci da zovu me djoni
pravo mi budi za to
oni sto me vole zovu me tako
kad sam kao mali dosao u grad
morao sam samom sebi dati nadimak

hej djoni
budi dobar djoni b. good


Visoko iznad valova
-------------------

okreni se za mnom ponekad
lose vibre gadjaju
moju glavu rafalom
kao strojnica

okreni se za mnom ponekad
carolija ne pomaze
isuvise je mracnih lica
bez imena

dopusti sebi da se zaljubis
baci cini na ideal
ciji je grad bez ulica
visoko iznad valova

ja se zovem anarhija

okreni se za mnom ponekad
nista ne razumijem
stropot teskih kljuceva budi me
u svitanje

okreni se za mnom ponekad
zelim da ti govorim
samo treptaj oka
u mukloj tisini

pitat cu te da li znas
zasto glupost dobija
zasto hoces da zivis
u sjeni bogova

dopusti sebi da se zaljubis
baci cini na ideal
ciji je grad bez ulica
visoko iznad valova

ja se zovem anarhija


Ravno do dna
------------

stopedeset ruza i djelic tvog sna
marsiralo je sinoc bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni sampioni ugasenih pogleda

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sto znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

lose prikrivena zelja daleki cilj
rutinsko svodjenje racuna za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noc
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sve sto znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

a kada zazelis da se vratis
pogledaj
omamljena samocom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima

vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbacenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
postenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana


Nedjeljni komentar *
------------------

citam nedjeljni komentar koji jasno kaze
tko ne misli ovako taj klevece i laze
ljudi bez kalibra i ideje
ufuravaju nam istine crno bijele
investicije su probile plafon trose se krediti
svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
a mi bismo htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta
a ja
ja nemam dara
zabranjeno da se odgovara
sljakeri danas zive kao bubreg u loju
nitko ih ne dira dok stoicki drmaju lozu
penzioneri sjede mirno kao ptice na grani
raj za moju staru vrte se tobogani
svako malo neko se pospe pepelom po glavi
opreznost iznad svega budi pametan stari
a kaj ti tu mozes ne budi lud
oni budu tebe rista ravno na sud
a ja
ja nemam dara
zabranjeno da se odgovara
moja mala nije nikad bila u jumbo jetu
ne pada joj na pamet ona drzi dijetu
klinci zure u tv i to po cijeli dan
oci su im cetvrtaste kao ekran
ja se vracam kuci rano u pola sest
na prvom uglu konfisciram jogurte
udarac u glavu me brutalno dovlaci svijesti
ako ne slusam kurvin sine neces ni jesti
a ja
ja nemam dara
zabranjeno da se odgovara

* "lokalnim bogovima"


Rodjen da budem sonjo
--------------------

ja sam rodjen samo zato da budem sonjo
da me sutiraju naokolo kao zvijer
da me svaka kreatura gazi posto joj se digne
i da glupo prozivim svoj vijek

ja sam sitna marioneta u ovo profitersko vrijeme
od pocetka do kraja malerozan broj
ja sam glavna atrakcija ulicnog spektakla
uslagirana konstanta s rupom na mozgu

gledam kako prolaze djecaci
oni ne razumiju svoj svijet
slusam kako balave izmedju sebe
zivo im se jebe za sve


Balkan
------

jednog dana nema me da nikada ne dodjem
prijatelje koje znam ne poznajem kad prodjem
kao da me nikada na svijetu nije bilo
kao da me njezino tijelo nije htilo

moja kita miruje a furala bi furke
lepe dekle moderne ne padaju na zurke
brijem bradu brkove da licim na pankrte
jos da imam fendera vidio bi svirke

balkane moj budi mi silan i dobro mi stoj

mi smo ljudi cigani sudbinom prokleti
uvijek netko oko nas dodje pa nam prijeti
ni bendovi nisu vise kao sto su bili
moj se amaterski priprema da snimi

balkane moj budi mi silan i dobro mi stoj


KRVAVA MERI

danas na liniji nekadasnjoj 43
gledam kako stoji u redu
ceka na bus kao i mi
sirokih bokova mesnata lica
frflja dok prica
drzi za ruku jednog od onih
vjecnih mladica

zvali su je krvava meri
nikom nije dala olako
voljela je dlakave zvijeri
onila ih strasno dan i noc

imala je obicaj da za sat ili dva
ostvari u praksi sve ono
sto svaka zena misli da zna
vozala je frajere doslovno oko malog prsta
isla je s njima prvo u krevet
a onda u kupovinu do trsta

zvali su je krvava meri
nikom nije dala olako
voljela je dlakave zvijeri
onila ih strasno dan i noc

njezin sonjo ima kao nesto uspesnu karijeru
radi kad mu se prohtije
i zato je uvijek hvata na dijelu
ona mu prasta ljubomoru godine i ocajan ten
puna povjerenja u njegovu glupost i dubok dzep

zvali su je krvava meri
nikom nije dala olako
voljela je dlakave zvijeri
onila ih strasno dan i noc

boli je briga za probleme i ostali svijet
trci svoju zadnju trku
tlak joj je povisen
pusi pije tulumari guta pilule

GRAD BEZ LJUBAVI

grad bez ljubavi
sumrak ideja
lose vibracije
u mojoj glavi
dolje na ulici
koraci u tami
mozgovne vijuge
secu svoje pse

stajao sam predugo
na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi
u gomili snova
briga me frajeri
za vase reklame
ovuda su prolazili
i drugi prije vas

pljunuo sam magazine
propagandu
zlatouste novine
pljunuo sam dupelisce
preko cijele stranice

KURVINI SINOVI

iza prozora nemirnog sna
osjecam njihove sijene
gledam kako kroz zidove plesu

kurvini sinovi

zatvori gubicu nije vrijedna zanata
istresi gorcinu do kraja
na strateskim mjestima njihovi ljudi

kurvini sinovi

lutke od krvi i bez trunke ideja
ubice na cesti
losa noc bijezim iz grada
oni dolaze

kurvini sinovi

otisao sam daleko od krajnjih granica
more je otimalo od neba
na drugoj strani znaci oluje
vidio sam kako plaze u tami
hladna noc pred velike dogadjaje
ne zelim vise da se sjecam
znali su gdje ce me naci

kurvini sinovi

UZAS JE MOJA FURKA

smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro guraju

kosijaneri trule u patikama
muda im zaprasuju cestu
guzice spustaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju

smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
za sljakere sto locu ko pesi
studenti bez diplome
zene bez ljepote
nezenje bez stana
putnici bez para
jeftina muzika teska cuga
hurija je njihova furka
jeftina mjuza teska cuga
uzas je moja furka

PIT... I TO JE AMERIKA (Mile Rupcic)

amerika nije rad i znoj
postoje holivud i frenki boj
diznilend bejzbol i rok en rol

godine ocija godine nade
jedni ruse a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
pitove ruke vise nisu mlade

od aljaske do meksika
to je ona druga slika
pit... i to je amerika

u buci u larmi u rudniku
na farmi
pitove ruke vise nisu mlade
sezdeset godina za dolar rade

a negde daleko u illinois
nadgrobna ploca stoji
i prazan kovceg ceka
da pit stigne iz daleka

od aljaske do meksika
to je ona druga slika
pit... i to je amerika

kada umoran zaspe
i vise se ne probudi
jedino za cime zudi
je da umjesto blazenstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja

RAVNO DO DNA

stopedeset ruza i djelic tvog sna
marsiralo je sinoc bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni sampioni ugasenih pogleda

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sta znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

lose prikrivena zelja daleki cilj
rutinsko svodjenje racuna za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noc
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokazi sta znas
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

a kada zazelis da se vratis
pogledaj
omamljiva samoca tvoga sna
na prozoru
u ogledalu
pred vratima

vidio sam bijes tvojih momaka
demonska igra odbacenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
postenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci sa naslovnih strana

MARINA

by some strange instinct
marina thinks she knows
what she's supposed to do
in the company of men
she's much too common
and her smile is empty
but necessity drives me
to sleep with her

and she only has to see me
and ask me mickey honey how are you
and already I feel better
I want her right there in the street

I'm only one
in the many she knows
I'm like persistent
flattering her at a distance
she never complains about anything
and has no opinion of her own
but necessity drives me
to sleep with her

and she only has to see me
and ask me mickey honey how are you
and already I feel better
I want her right there in the street

last night on a whim
I wanted her for a moment
to become something more
to be my friend
but marina like marina
shut me out completely
but I was just grabbed by the desire
to sleep with her

and she only has to see me...

Branimir Johnny Štulić je ponovo zagolicao pažnju hrvatskih medija i javnosti. Radi se o prikazivanju dokumentarnog filma "Kad Miki kaže da se boji..." koji je prije nekoliko dana (petak, 14.listopad) prikazan na 2.programu HTV-a. Izdvojili smo za vas dva teksta o ovoj uistinu legendi ex-YU scene, frontmenu Azre, pjesniku i vječitoj opoziciji svim mizantropima i vlastima na Balkanu.

Frontman Azre, kultnog zagrebačkog banda iz osamdesetih, koji već 15 godina živi u Nizozemskoj gdje se oženio, odbijajući svaki dodir s hrvatskom javnošću, otvorio je vrata svoga doma Glorijinim reporterima, pozirao svom starom prijatelju i otkrio da misli na povratak.

Johnny više ne svira, nego piše. U Beogradu mu je upravo objavljena autobiografija 'Smijurija u mjerama' pisana u petnaestercu
Branimir Johnny Štulić, frontman zagrebačke rock grupe Azra, koja je od objavljivanja prvog singla 1980. do kraja osamdesetih žarila i palila na prostorima bivše države, već petnaestak godina živi u Nizozemskoj bez ikakvog dodira s hrvatskom javnošću: odbija novinare i intervjue, komunicirajući samo s rijetkim prijateljima i poznanicima. Čak i stan, koji u gradiću nedaleko od Utrechta dijeli sa suprugom Josephinom Grundmeiyer, rijetko napušta, ne bez prijeke potrebe. Legendarni roker, danas 52-godišnjak, zapravo se idealno uklopio u ritam života nizozemskog mjestašca u kojem posjetilac nema gdje prespavati jer hotela ondje - nema. Oko 19 sati zatvaraju se sve trgovine i većina kafića, ulice opuste, a Johnnyjevi sumještani kao da se trude da budu što manje vidljivi: izlaze samo da prošetaju pse, joggiraju ili voze bicikl.

I nemaju pojma da je taj neupadljivi susjed prije dvadesetak godina prodavao stotine tisuća ploča i na koncertima u delirij bacao tisuće obožavatelja. I da je u svakoj novoj generaciji mnoštvo novih poklonika njegove glazbe koji znaju napamet riječi Azrinih pjesama, ali ne i kako Štulić izgleda.

Svejedno smo odlučili - idemo k Štuliću. Moramo mu pokazati film "Kad Miki kaže da se boji: tko su junaci Johnnyjevih pjesama", i to prije premijere na HTV-u, koja se očekuje sredinom listopada, bez ikakvih dogovora s njim, bez najave. Jer, znali smo da Branimir Štulić s nepoznatim ljudima ne želi telefonski razgovarati, a kad mu najavite dolazak, njegova supruga vas na ulaznim vratima ljubazno dočeka - i isprati - riječima da je Johnny nekamo otišao i vraća se za tjedan-dva.

Stvar je za nas bila previše važna (a smatrali smo da je važna i za Johnnyja) da bismo sudbinu posjeta prepustili hirovima njegova trenutačnog raspoloženja i unaprijed smišljenoj taktici odbijanja svakog kontakta.

Radeći dokumentarac "Kad Miki kaže da se boji..." u produkciji Hrvatske televizije i razgovarajući s četrdesetak junaka njegovih pjesama, prijatelja i osoba iz najbližeg kruga, shvatili smo da se kroz sudbinu Branimira Štulića prelamaju najvažnija događanja u Zagrebu od početka sedamdesetih do kraja osamdesetih. Tako da je priča o njemu, zapravo, priča o Zagrebu toga doba. Osim toga, nakon dvadeset godina je i najvećim Štulićevim osporavateljima postalo jasno da su na novovalnoj rock-sceni osamdesetih najdublji trag ostavili upravo Johnny i Azra.

Ekipa filma, redateljica i scenaristica Ines Pletikos, producent Dokumentarno-povijesnog programa HTV-a Hrvoje Habeković i ja, koscenarist Kruno Petrinović, znali smo da nas Johnny neće moći odbiti ako mu se na vratima pojavi i prijatelj. Jedan od protagonista filma, fotograf Mio Vesović, koji je sa Štulićem išao u osnovnu školu u Jastrebarskom i kasnije napravio neke od njegovih najboljih portreta, te snimio naslovnicu Azrinog dvostrukog albuma "Filigranski pločnici", bez razmišljanja je pristao krenuti s nama u Nizozemsku. Naša ekipa imala je još jednog člana - snimatelja Darka Halapiju, jer smo željeli da prvi put nakon petnaest godina Branimir Štulić da izjavu za HTV, i to za Dnevnik, središnju informativnu emisiju.

U utorak, 12. srpnja, oko 13 sati na vrata su mu pozvonili Mio Vesović i Ines Pletikos. Nosili su darove: Mio četiri uramljene Johnnyjeve fotografije i deset tvrdo kuhanih jaskanskih jaja, a Ines bocu dalmatinskog maslinova ulja, bademe i suhe smokve. Njegova supruga Josephine ih je pozvala unutra, a dva sata kasnije pridružio sam im se i ja.

Johnnyja sam prvi put ugledao u dvorištu, ispod suncobrana, u razgovoru s Ines i Mijom: neposredan i srdačan, živo je gestikulirao. Bistrog pogleda, zaraznog osmijeha i zdravih zubi, u dobroj fizičkoj snazi, Branimir Štulić zapravo izgleda mnogo bolje od većine svojih vršnjaka, a pogotovo kolega s rock-scene. Nije ni čudo, najveći dio svoje mladosti, prije nego što se proslavio, Štulić je potrošio stvarajući i svirajući od jutra do mraka: jagodice na prstima bile su mu crne od vježbanja. Nije pušio, ni pio (omiljena pića bili su mu voda, sokovi i čaj), a prije nego što mu je diskografska kuća Suzy objavila singl "Balkan/A šta da radim" imao je već gotovih 150 pjesama. U to doba Štulićeva najdraža razonoda bio je - kao i danas - nogomet, koji je prema riječima upućenih vrlo dobro igrao.

Osim toga, Štulić već godinama živi uredno, bez stresa, u komfornom dvoetažnom stanu, neobično urednom, i mnogo spava. Jedini porok su mu lake droge , čija je konzumacija i prodaja u Nizozemskoj - legalna. Više ne svira, ali zato piše. Nedavno mu je, u izdanju beogradskog tjednika Vreme, objavljena knjiga od 450 stranica - autobiografija u stihovima "Smijurija u mjerama", pisana u petnaestercu. Johnny se na promociji knjige nije pojavio. No, otkrio nam je da ima i hrvatskog distributera, tako da će mu se biografija uskoro pojaviti i u našim knjižarama.

Prošlost je Štuliću, znači, ipak važna, iako se u početku našeg razgovora, koji nije bio niti zamišljen kao intervju, trudio objasniti da ono što se događalo prije dvadeset i više godina, nema veze s njim danas. Baš u skladu s početnim stihovima njegove prve pjesme "Balkan": Jednog dana nema me da nikada ne dođem, prijatelje koje znam ne poznajem kad prođem, kao da me nikada na svijetu nije bilo...

No, počeo se živo zanimati za film kad smo mu ispričali da smo kao glazbenu podlogu uglavnom koristili akustične snimke njegovih pjesama, kasnije objavljenih na pločama Azre, koje je sedamdesetih skladao u Rijeci. Osim toga, spomenuli smo mu i dvije nikad objavljene pjesme - "Ksenija" i "Divan dan" - koje u filmu izvode Dragan Konstantinović i Boris Ostojić, prijatelji s kojima se družio u Zagrebu sredinom sedamdesetih.

Kad su se na ekranu počela pojavljivati poznata lica, uglavnom ljudi s kojima je prijateljevao prije nego se proslavio, a iz tog su druženja nastali tekstovi njegovih najpoznatijih pjesama, Štulić se uzbudio i s usana mu više nije silazio osmijeh.

U filmu se, naime, pojavljuju Čoko Grgac Anarhist, koji je svoju kćer nazvao Azra, a Štulić mu je posvetio pjesmu "Jablan", javni bilježnik Velimir Žerić Žera, kojem je posvetio pjesmu "Pametni knjiški ljudi", Mirna Crnobori, junakinja pjesme "Slučajan susret", Drago Mihaljinec Kipo, protagonist istoimene pjesme "Kipo", i Krunoslav Martinčević - Martin Krun, tvorac loga Azre i autor jednog od prvih plakata. Zatim Vedran Šoklica Zmaj, Johnnyjev susjed u vojnom neboderu u zagrebačkom naselju Siget, gdje su zajedno odrasli, te braća Zoran i Dalibor Laginja, Marijan Blažina i Goran Lisica Fox, prijatelji iz Rijeke (među kojima je i Mario Poje aka Mario Furka) s kojima je godinama ljetovao na otoku Silbi. Nadalje, Johnnyjeve djevojke Branka Bakarić, Snježana Banović i Vesna Pirš, kojima je posvetio mnoge pjesme, te prijateljica Neli Mindoljević, u čijem je podstanarskom stanu na Gornjem gradu provodio dane i noći.

Na ekranu su se nizala i druga Johnnyju poznata lica: kolega glazbenik Boris Ostojić, s kojim je 1969. bio na radnoj akciji u Novom Beogradu, gdje je zapravo i zaradio nadimak - Johnny, Dragan Konstantinović, s kojim je osnovao svoj prvi akustični sastav - Balkan Sevdah Band, Branko Manojlović Mance i Dubravko Vilić Dudač, legendarni zagrebački frajeri s kojima se susretao na potezu triju kafića Kavkaz-Zvečka-Blato, fotograf Igor Kelčec, koji ga je pratio od 1987. do 1990., i mnogi drugi.

Štulić se za mnoge od njih raspitivao gdje su i što rade, a Krunoslavu Martinčeviću, jedinom prijatelju kojeg je oslovljavao s "kume" (kumstvo je, kaže, više od prijateljstva), poslao je u Zagreb i dar - plakat Azre iz 1980. Pritom je želio ispraviti i jednu pogrešku: kao autor Johnnyjeve fotografije na tom plakatu potpisan je Jasmin Krpan, a Štulić tvrdi da je snimku za nastupa u diskoteci Saloon zapravo napravio Krunoslav Martinčević.

Izjavu za TV Dnevnik nije htio dati jer, kaže, nema pojma što bi on to danas javnosti mogao poručiti. Iza sebe je ostavio i mnogo neriješenih stvari, od kojih je, tvrdi, najvažnija neregulirani odnos s diskografskom kućom Croatia Records, bivšim Jugotonom, s kojom nema potpisan nikakav ugovor, a njegovi se albumi i dalje prodaju na našem tržištu.

- U svakom intervjuu su izvrnuli smisao mojih riječi ili promijenili kontekst situacije u kojima sam nešto rekao. Čak su potpuno izokrenuli i moju izjavu da pametni rade za svoje dobro, a inteligentni za dobrobit cijelog društva. Ali dobro, ni to više nije važno - rekao je Štulić i producentu Hrvoju Habekoviću poručio da odbijanje izjave za Dnevnik ne shvati osobno - to su jednostavno njegova načela.

- Na području bivše Jugoslavije danas djeluje 36 televizija. Zamislite da mi sad na vrata počnu kucati svi koji imaju neke planove sa mnom ili žele snimiti film o meni. Nakon prve izjave, više nikog ne bih mogao odbiti. Tako bi mi se jednog dana na vratima mogao pojaviti i Emir Kusturica, a s onom svojom velikom glavom ne bi ni mogao proći kroz njih. I što bih onda - pita se Branimir Štulić.

Očekujući takvu reakciju, ekipa filma "Kad Miki kaže da se boji..." za svoj dokumentarac nije ni planirala razgovor s Johnnyjem, no željeli smo da on taj film vidi prije nego što o njemu počne suditi javnost i kritičari. U tome smo i uspjeli. A možda nakon drugog, trećeg ili desetog gledanja i u Johnnyjevoj glavi neke stvari više ne budu iste. Naznake za to već postoje. U telefonskom razgovoru s Hrvojem Habekovićem Johnny mu je rekao: "Nema veze što se ovaj put nismo upoznali. Vidjet ćemo se, možda, jednog dana u Zagrebu."

Osim toga, fotografu Miji Vesoviću, koji je za boravka u Johnnyjevoj kući snimio četiri njegova portreta, dao je dopuštenje da objavi slike - ako smatra da su dovoljno dobre. Osim toga, dopustio je zagrebačkoj Umjetničkoj organizaciji Uradi nešto da objavi CD sa snimkom njegova akustičnog koncerta u Rijeci 1979. CD će se pojaviti ove jeseni uz knjigu "Tko su junaci Johnnyjevih pjesama: prilozi za biografiju Branimira Štulića" nastaloj paralelno uz rad na scenariju filma. Na CD-u će se nalaziti i najveći raritet: prve Štulićeve snimke nastale 1969. u haustoru njegova nebodera u zagrebačkom naselju Siget.

Kruno Petrinović, Foto Mio Vesović, Copyright Gloria - obrada Ri-rock.com, listopad 2005.

Biografija - Azra:

Azra je kultna zagrebačka rock grupa osnovana 1977. g. Nazvana je po istoimenoj pjesmi Heinricha Heinea. Azra svoj kultni status stječe upornim beskompromisnim nastupima, prvenstveno u Lapidariju i Studentskom centru, a Štulić postaje glasnogovornikom generacije.

Prvi single snimaju u svibnju/lipnju 1979. na kojemu se nalaze pjesme Balkan i A šta da radim, s Huseinom Hasanefendićem kao producentom. Prvi album Azra snimaju u proljeće 1980. u produkciji Drage Mlinarca. Taj album osigurava grupi čelno mjesto na domaćoj sceni. Za slijedeći single Lijepe žene prolaze kroz grad, Štulic ponovo uzima Hasanefendića kao producenta, ali već od slijedećeg albuma Sunčana strana ulice snimljenog u veljaći/ožujku 1981. producentom svih kasnijih ploča će biti Branimir Štulić. Potvrda kvalitete i značenja Azre, kao i potpune odanosti publike, dolazi iste godine u vidu trostrukog živog albuma Ravno do dna i sedam uzastopnih rasprodanih koncerata u Kulušiću. Nakon snimanja Filigranskih pločnika u ožujku/travnju 1982. godine, Štulić i Azra izdaju još jedan single, E pa što. Slijedeća dva albuma Kad fazani lete i Krivo srastanje Štulić i Leiner snimaju u Frankfurtu 1983. bez Hrnjaka, koji napušta grupu i prestaje se baviti glazbom. U razdoblju 1986.-1988., nakon čega grupu napušta i Leiner, objavljene su jos tri ploče Azre: It Ain't Like in the Movies At All, s većinom starim pjesmama prepjevanih na engleski, snimljen u Nizozemskoj, Između krajnosti, snimljen u Zagrebu, na kojemu uz Štulića i Leinera sviraju još i Jurica Pađen (gitara) i Stephen Kipp (bas gitara). Ista postava je na turneji 1987. snimila četverostruki live album Zadovoljština koji je nedavno izašao kao dvostruki CD u izdanju Croatia Recordsa.

Pojava Azre i Štulića je od presudne važnosti za hrvatski rock'n'roll. Štulić je bio prvi koji je u rock unio ozbiljne sadržaje koje je jednako ozbiljno tretirao, a da pritom nikada nije odstupao od osnovnih pretpostavki izvornog rock'n'roll sastava. U prvom razdoblju Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njenu nužnost, a dvostruki drugi album uveo je raznorodniji pristup pjesmama. Trostruka ploča Ravno do dna pruža pravu sliku Azre, sa pjesmama iz prva dva albuma, ali i mnoštvom novih ostvarenja. Treći album Filigranski pločnici predstavlja prijelaznu fazu od izravne energične emotivnosti prema zatvorenom prikazu unutrašnjeg stanja. Ploče Kad fazani lete i Krivo srastanje donose zvuk teskih, punih rock gitara, te tekstove koji se bave istim problemima suodnosa čovjeka-subjekta i prividne stvarnosti oko njega, ali na drugačiji način.

Opus Azre od 1979. do 1985. je isključivi razlog središnjeg položaja Štulića i njegove grupe u hrvatskom rock'n'rollu. Po broju iznimnih pjesama, sjajnih albuma i neporecivih remek-djela, Štulić i Azra su jedinstveni.

Diskografija:
Singlovi: Balkan/A šta da radim (Suzy, listopad 1979.) Lijepe žene prolaze kroz grad/Poziv na ples/Suzy F. (Jugoton, listopad 1980.) Johnny, budi dobar/Teško vrijeme uživo, Kulušić 21.10.1981. (Jugoton, ozujak 1982.) E pa što/Sloboda/Gluperde lutaju daleko (Jugoton, lipanj 1982.) Nemir i strast/Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton, proljeće 1983.)Albumi: Azra (Jugoton, svibanj 1980.) Sunčana strana ulice 2xLP (Jugoton, lipanj 1981.) Ravno do dna 3xLP, uživo, 21.10.1981. u Kulušiću (Jugoton, ožujak 1982.), 2xCD Filigranski pločnici 2xLP (Jugoton, lipanj 1982.), 2xCD (1990.) Singl ploče 1979.-1982. (Jugoton, 1982.) Kad fazani lete (Jugoton, proljeće 1983.) Krivo srastanje (Jugoton, 1984.) Singlovi 1983.-1985. (Jugoton, 1985.) It Ain't Like in the Movies At All 3xLP (Diskoton, 1986.), 2xCD (Jugoton, 1985.) Između krajnosti (Jugoton, 1987.) Zadovoljština 4xLP + knjiga tekstova, uživo, 19.10.1987. Dom sportova (Jugoton, lipanj 1988.), 2xCD (Croatia Records, 1995.) Ostalo: knjiga Big Bang (1985.), sadrži tekstove svih pjesama od 1979. do 1984., te šest neobjavljenih (od kojih je dvije Štulić kasnije snimio) video kaseta Zadovoljština (50 min., uživo, 20.10.1987., Dom sportova, Jugoton, 1988.)

Biografija - Johnny:

Poznat pod nadimkom Johnny, rodjen u Skopju 11. travnja 1953. godine. Autor tekstova, kompozitor, pjevač, gitarist. Srednju školu je pohađao u Zagrebu, na Katarininom trgu (današnja Gornjogradska gimnazija), a studirao je na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Osnivač je, vođa i autor svih pjesama grupe Azra (osim teksta Pit...i to je Amerika koji je napisao Mile Rupčić). Od 1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda. Vlasnik je tvrtke za zaštitu autorskih prava Azra Music. Trenutno živi u Nizozemskoj, gdje (navodno) prevodi Ilijadu i Odiseju na hrvatski, jer je nezadovoljan sadašnjim prijevodom.

Do osnivanja Azre 1977., Štulić je nastupao prateći se na akustičnoj gitari, izvodeći pjesme Beatlesa, narodne, regtime i starogradske, no uglavnom vlastite, koje će kasnije snimiti s Azrom. Grupa koju je osnovao se prvobitno zvala Balkan Sevdah Band, no nakon što je postala jak rock'n'roll sastav, ime je promijenjeno. Štulićeva najbolja i najznačajnija djela nastala su za Azru u razdoblju od 1979. do 1984. godine.

Od 1989. Štulić je pod svojim imenom objavio dva albuma, dvostruki Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći, a najavljivao je još jedan dvostruki pod nazivom Anali. Također postoji snimak (oko 60. min., snimljeno 1992.) pod radnim nazivom Sevdah za Paulu Horvat. No, od svog tog materijala, samo ih mali broj dostiže standarde Štulićevog ranijeg rada: Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Teško ovo život, Usne vrele višnje (prepjev Dylanove pjesme).

Štulić motive, slike, jezične forme i izražajna sredstva za svoje pjesme pronalazi u živom govoru svoga, zagrebačkog, urbanog okružja, za šankom, u krevetu, poslije koncerta. Jedan je od malobrojnih koji se svojim izrazom približio publici, a publika je u njemu vidjela sebe kroz pravi, sirovi, gradski rock'n'roll. Nije uzalud napisan grafit Johnny je bog.

Diskografija:
Albumi: Balkanska rapsodija 2xLP (Jugoton, 1989.), CD (Jugoton, 1990.) Balegari ne vjeruju sreći LP, CD (Jugoton, 1990.)
Ostalo: knjiga Big Bang, pjesme 1979.-1984. (samostalno izdanje, 1985.) video kaseta Klinček stoji pod oblokom (Jugoton, 1990.)

Boris Stromar - obrada Ri-rock.com, listopad 2005.

Preuzeto iz online magazina za rock kulturu | Rijeka, Croatia

[NAJNOVIJE NA SAJTU] [ZA ZANIMACIJU] [SVILAJNAC NA MAPI] [KAKO DO SVILAJNCA] [IGRICA 3X3] [IGRICA 4X4] [IGRICA 5X5] [GOLF] [KOFER] [SKOK U VODU] [MAFIJA] [NEBOJŠA DAJIĆ] [EVROPSKE ZASTAVE] [TEKST O ŠTULIĆU] > >

četvrtak, 03.01.2008.

**********azra-voljela me nije nijedna**********



**********azra-balkan**********



**********usne vrele visnje************



**********a sta da radim**********



*********odlazak u noc**********



****************MARINA*****************



*******************uzas je moja furka*******************



*************gospodar samoce******************



*************kurvini sinovi********

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.